GOVOR MINISTRA PRONKA U HAGU NA DAN SJECANJA NA GENOCID U SREBRENICI - KNJIGA NIJE ZATVORENA

Govor Jana Pronka, bivseg ministra za razvoj i saradnju

Prije petnaest godina je pala Srebrenica i ubijeno je osam hiljada ljudi. Petnaest godina punih tuge, petnaest
godina punih srama. Gradjanima Srebrenice je bila obećana zaštita, ali ta zaštita njima nije pružena. Mi nismo
ispunili obećanje. Bezbrojnih razloga je rečeno, bezbrojinh opravdanja je ponudjeno, ali to su bili izgovori koji
preživjelim ništa ne znače. Dovelo je kod njih do ljutnje i jada. U Nizozemskoj je dovelo do sažaljenja i
odbacivanja. Ali pokušaji da se odbaci šta se desilo i tendencija koja u nama postoji da ono šta se desilo iza nas
ostavljamo i zaboravljamo, nije prihvatljiva. To i ne može, jer Srebrenica je realnost. Iako je genocid počinjen
prije petnaest godina, nije historija. Za mnoge je i dan danas stvarnost: za one koji su njihove najmiliije tek
godinama kasnije mogli sahraniti, za sve one čiji najmiliji još uvijek nisu pronadjeni, za svakog ko se boji
ponavljanja - gledajući sadašnje odnose, to nije isključeno - i za sve ljude koji se još uvijek susreću sa
odricanjem odgovornosti.
Poricanje se još uvijek dešava. Bili smo svjedoci kako je nizozemsko Ministarsvo za Odbranu zabranilo objavljivanje časopisa ''Onderofficier'', a ovo izdanje je trebalo biti posvećeno padu Srebrenice. Ta objava bi
štetila ugledu Nizozemske vojske i ne bi bila korisna sadanšnjoj političkoj situaciji u Nizozemskoj. Srećom se
ministar Middelkop ogradio, ali činjenica je da ovom objavom neki autoriteti u Nizozemskoj još ništa nisu
razumjeli. Ćutnja i negiranje, koje se s vrha primijenjuje, to nanosi štetu. Nanosi štetu preživjelim, kojima se
opet do znajnja daje da u očima mnogih u našoj državi nepostoje. Nanosi se šteta vojnicima Dutchbata, koji i
sami imaju osjećaj da su napušteni i traže da se s njima stupi u razgovor. Nanosi štetu i Nizozemskoj, koja je
poslije ratova u Indoneziji i Iraku, medjunarnodno pozanta kao država kojoj je teško polagati račune.
Knjiga Srebrenica ne smije biti zatvorena. Neće biti zatvorena, sve dok preživjeli nemaju odgovor na pitanje šta
se desilo, kako se moglo desiti i ko su odgovorni za ono šta se desilo. Možda ta pitanja nisu postavljena da bi
svakog zadovoljila, ali nije na Nizozemskoj da odredjuje da li je ponovo postavljanje pitanja legitimno.
Definitivni odgovor sigurno nije ponudjen NIOD- raportom. A pokušaj da se diskusija okonča, daje utisak da
postoji nešto što se mora skrivati. Svijestnost da se diskusija mora voditi, se srećom povećava. U jednoj galeriji u
Den Hagu prikazane su slike vojnika Dutchabat-a koji su služili u Srebrenici. Nekoliko vojnika je otputovalo u
Srebrenicu, jer imaju potrebu za dialogom. Jedna grupa vojnika će prisustovati na ovogodišnjoj dženazi u
Potočarima, gdje će gotovo osamsto ubijenih muškaraca i dječaka biti sahranjeno. U muzeju Odbrane u
Amsterdamu izložena je serija fotografija o sahranama u Potočarima. Mnogi od poginulih još nisu ni pronađeni.
Mnoge žene i majke su još uvijek pod neizvjesnoču o sudbini njihovih najmilijih. Mi se ne smijemo smirivati
dok ovim neizvjesnostima ne dođe kraj. Zato je od velikog značaja da se komemoracije u Potočarima i u Hagu
održavaju na isti dan. Evropski Parlament je od svih članica Evropske Unije zatražio da 11. juli bude dan
komemoracije. Ovaj poziv nije imao opće posljedice, ali je u Beogradu srpski Parlament izrazio žaljenje za
masovno ubistvo u Srebrenici. Srpski parlament nije koristio termin genocid, ali možemo biti zahvalni da je nekoliko parlamentaraca u Beogradu imalo hrabrost da poduzme inicijativu za takvu izjavu parlamenta. Diskusija se nastavalja i u našoj zemlji. Biti će izjava u sporvima Ujedinjenih Nacija, Nizozemske i osoba koje su
bile ispred Nizozemske i UN'-a na dužnosti u Bosni i Hercegovini gdje su trebali ponuditi zaštitu. Ove tužbe su podnesene od strane preživjelih porodica žrtava. Oni su u predhodnim godinama usmjeravane od vrata do vrata.
Zvanično su pravni argumenti prevladavali, čime se ni majkama Srebrenice, ni ostalim preživjelim nije učinilo pravo. Jer pravda počinje sa pronalaženjem istine i priznanjem.
Najvažnije priznanje je to da se prizna da je doista počinjen genocid. Ne smije se ni zaboraviti niti potisnuti da
su bosanski Srbi predovđeni Mladićem, počinili genocid, namjerno, svjesno, užasno. Ali treba se jos više
priznati: da međunarodna zajednica, zajdno sa Nizozemskom, građane Srebrenice nije zaštitila od tog genocida.
Nije bilo solidarnosti. Muškarci i dječaci Srebrnice su bili prepušteni sudbini. I na kraju krajva, Mladiću niko
nije preprečio put. Kao političar, u to vrijeme uključen, osjećam sažaljenje i sram.
Tribunal za Jugoslaviju je prošli mjesec osudio sadam osoba teškim kaznama. Dvojica od njih, ratni zločinci,
Beara i Popović, dobilu su doživotnu kaznu. Gledajući na masvono ubistvo osam hiljada ljudi, ovo nije
zadovoljavajuće, ali je u svakom slućaju priznanje, sigurno, jer presuda sadrži nedvosmilsnu izjavu da je genocid
počinjen. Druge izjave će slijediti. Najbitniji procesi se odnose na Karadžića i Mladića. Što se Karadžiću
konačno sudi, je zadovoljavajuće, ali što Mladić još uvijek nije pronadjen je zabrinjavajuće. Nevjerovatno je da
neko, ko se traži na zahtjev Haškog tribunala, i nakon petnaest godina poslije genocida nije uhapšen. Preživjeli
se pitaju šta stoji iza toga. Postoje li sile i moći, unutar Srbije i van, kojima je u interesu da Maldić ne bude
pronadjen? Sve dok se Mladiću ne bude sudilo, ostaje sumnja: da li se to ima nešto za skrivati?
Neizvjesnost uključuje i strah. Vlada strah od onih koji hoće da istina ne dodje na vidjelo. Taj strah je legitiman.
Čovjeku, koji je smjeo da preda snimak na javu koji prikazuje eksikuciju izvršenu od strane srpske paramilitarne
Mladićove vojske, odbijen je zahtjev za azil, a povratkom u Srbiju ubijen je. Dosita, Srebrenica nije historija.
Drago mi je da se ministar Verhagen u Briselu kao i u Begoradu jako zalagao i zahtjevao da Mladić bude
uhapšen. Pokazao je da ne želi zaboraviti. To ga krasi kao i vladu koju je predstavljao, kao i gospodja Albayrak
koja je –jako kasno, ali eto...- odobrila azil preživjelim Srebrenice koji su utočište našli u Nizozemskoj. Da
upravo preživjeli Srebrenice žele živjeti u Nizozemskoj je nešto čemu Nizozemci moraju biti zahvalni.
Pronalaženje istine, priznanja i pravde nisu dovoljne. Radi se o opreznosti. Moramo biti oprezni da spriječimo da
se Bosna ipak ne raspadne. Bosna i Hercegovina mora ostati jedinstvena, jedinstvena i jedna za Bošnjake, Hrvate
i Srbe. O tome se radilo i o tome se još uvijek radi.
Opreznost je važna s obzirom na ponovo oživljavajućim nacionalizmom i zamisli o velikoj Srbiji, uključujući
odcijepljivanje dijela Bosne. Tu je zadatak za Ujedinjene Nacije kao i Evropu. Radi se o tačnim signalima:
ukidanje viznog režima, ne samo za gradjane Srbije, nego takodjer i za gradjane Bosne i Hercegovine; jedan
realan pogled na članstvo u Evropsku Uniju za Bosnu, i nastavljanje prisustva internacionalnih snaga u Bosni,
sve dok mir i pravada ne budu zagarantovane.
Danas se prisjećamo. Gledali smo unazad i naprijed. Gledamo unazad s tugom i sramom. Gledamo unaprijed s
nadom, sa svijesnosti da će istina biti pronadjena i da će se desiti pravda. Srebrenica se ne smije zaboraviti.
Srebrenica neće biti zaboravljena.

15 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI - MANIFESTACIJA 11. JULA U DEN HAGU

U nedjelju 11. jula u organizaciji: Platforme BiH, Mladi BiH, IZBN,IKV PAX Christi i PC Stari Most u Den Haagu na Het Pleinu sa početkom u 14.45 će se odrzati prigodan program obiljezavanja petnaeste godisnjice masakra i genocida nad Bosnjacima u Srebrenici. Na očigled cijelog svijeta, u Bosni i Hercegovini u Srebrenici - zastićenoj zoni Ujedinjenih naroda, počinjen je GENOCID. Desio se zločin, najveći u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Ne dozvolimo da se GENOCID počinjen u Srebrenici, u srcu Evrope negira, da on bude temelj buduce podjele BiH i da se na bilo koji nacin zaboravi.

TEVHID ZA SREBRENICU U ARNHEMU

Pozivamo vas da dodjete na TEVHID!
U nedjelju 04. jula sa pocetkom u 13.00 s. u dzematskim prostorijama, održat ce se TEVHID u povodu petnaeste godisnjice srebreničkog masakra i genocida nad Bosnjacima.
Proučimo za njihove duse Tevhid, to je najmanje sto mozemo i trebamo da učinimo. Sjetimo se da smo i mi mogli da budemo nedužne žrtve zločinaca.
Nemojmo se zavaravati sa ljepotama ovoga svijeta nego budimo budni pričajmo i prenosimo iskustva na buduća pokoljenja da nam se ne dogodi ponovo Srebrenica.... Srebrenica smo mi svi bez obzira odakle dolazimo i šta nam se dešavalo u vrijeme okupacije na našu dragu nam Bosnu i Hercegovinu.
Ne zaboravimo ko smo, šta smo i odakle smo.
U nedjelju 11. jula u organizaciji: Stari Most, IKV PAX Christi, IZBN, Mladi BiH i BiH Platforma u Den Haagu na adresi: Het Plein sa početkom u 14.45 će se odrzati prigodan program obiljezavanja petnaeste godisnjice srebreničkog masakra i genocida nad Bosnjacima. Na očigled cijelog svijeta, u Bosni i Hercegovini u Srebrenici - zastićenoj zoni Ujedinjenih naroda, počinjen je GENOCID. Desio se zločin, najveći u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Ne dozvolimo da se GENOCID počinjen u Srebrenici, u srcu Evrope negira, ili ne daj Boze zaboravi. Zato u nedjelju 11. jula krenimo svi u Den Haag da se sjetimo i proucimo dovu za duse nasih sehida i svojim jedinstvom kazemo `Da se nikad ne ponovi, da se nikad ne zaboravi`. Organizovani odlazak 11. Jula u Den Haag je kao i proteklih godina u organizaciji dzemata IKCa `Bosnjak` Arnhem i kluba `Bosna` Arnhem/Rheden. Polazak ispred dzematskih prostorija Maaslaan 7 Arnhem u 12.00
Postovane dzematlije molimo vas da obavijestite vasu familiju, prijatelje i poznanike da se i pored svih obaveza koje imamo, potrudimo da nadjemo vremena da prisustvujemo ovakvim aktivnostima.
Mahsuz selam
Dzematski odbor