GOVOR NURE JUSUFOVIĆ IZ UDRUŽENJA PREŽIVJELIH SREBRENIČKOG GENOCIDA 95
Poštovana gospodo, dragi moji Bosanci, Holanđani i ostali prisutni,
Evo i danas poslije 19 godina ponovo smo okupljeni ovdje, na ovom trgu gdje se okupljamo već duži niz godina, da podsjetimo svijet, a posebno Holandiju na dešavanja iz jula 1995. godine. Na taj strasni zločin koji se dogodio u Srebrenici na očigled cijelog svijeta koji nikada nećemo niti smijemo zaboraviti. Pored genocida koji smo preživjeli i dan-danas prema nama, preživjelima, konstantno se čini nepravda koja nas boli isto toliko, možda i više, od samog zločna.
Nura Jusufović
Medjunarodna zajednica, koja se toliko "zalaze za postivanje medjunarodnog prava i normi", nijemo je posmatrala zlocin koji se desavao ispred njeniih ociju na pragu 21 vijeka. Poslije holokausta iz II svjetskog rata nad Jevrejima, rekli su "nikad vise", a eto, desilo se upravo u njihovom prisustvu i pod njihovom zastavom. Jesmo li mi u Srebrenici bili osuđeni na smrt i prije smrti?
Bili smo u enklavi gladni, žedni, napaćeni i izmućeni do besvijesti. Dopremali su nam humanitarnu pomoć čak i zračnim putem kako bi nas spasili od sigurne smrti. Gledali smo tada u nebo radujući se zvuku aviona i huki padobranskih paleta sa hranom. Gledali smo u nebo i tih kritičnih julskih dana 1995. iščekujući ponovo zvuk aviona ali ovaj put ga nismo dočekali. Izdati smo! Ostavljeni smo da se sami borimo za sopstveni život iako su nas trebali i morali zaštititi svojim mandatom i ulogom zbog čega su i došli u Srebrenicu.
Ti isti, plavi šljemovi su samo nadgledali uništenje i masovno protjerivanje jednog naroda. Holandski bataljon, prema izjavi tadašnjeg ministra odbrane Jorisa Voorhoevea, nije imao zadatak da zaštiti enklavu već da obeshrabri napada uz predpostavku da samo prisustvo UN-a u zaštićenim zonama je dovoljno za ostvarivanje tog zadatka.Ova predpostavka bila je u Srebrenici kažnjena na dramatičan način. Najveću cijenu ove pogrešne predpostavke platilo je civilno stanovništvo nad kojim su izvršene masovne egzekucije. Niko nije pokušao spriječiti taj pokolj. Očigledno je da je sve bilo unaprijed odlučeno. Evropska unija je tvrdila da nema mogućnosti da upotrijebi silu. Zemlje, članice unije poklekle su pred holandskom molbom da se ne interveniše sve dok se njihovi vojnici ne evakuišu iz Srebrenice. Praktičnom zapadne sile su "dale" zeleno svjetlo srpskoj strani za stravični pokolj u Srebrenici za koji se niko nije ni zabrinuo.
Rezultat njihove politike je na hiljade mrtvih Bošnjaka Podrinja i Istočne Bosne. Za one koji jos uvjek nisu otišli u Srebrenicu na memorijalni kompleks u Potočarima, preporučujem da odu i vide na hiljade bijelih nišana koji nas opominju i podsjećaju na zločin koji se desio ne tako davno. Peispitajmo svi skupa svoju savjest! Koliko smo svi mi skupa učnili da spriječmo taj teški zločin?!
Neki pojedinci ili države su jos uvjek spremne da kažu kako nisu odgovorni za genocid u Srebrenici "svaljujući" krivnju na nekog drugog. Pa gdje nam je gospodo savjest, šta je sa njom? Šta je sa Rezolucijom Evropskog parlamenta o Srebrenici kojom se svim zamljama članicama EU i drugim Zapadno-Balkanskim zemljama preporučuje obilježavanje 11. jula kao dana sjećanja na žrtve genocida. Podržava li istinski tu rezoluciju Parlament, Vlada i stanovništvo Holandije?! Mislim da ne podržavaju, jer da su saglasni sa ovom rezolucijom bilo bi nas danas ovdje na hiljade, toliko da bi nam ovaj trg bio malo mjesto za okupljanje. U tom slučaju ne bi u našoj neposrednoj blizini, ispred i lijevo od nas bili puni holandski kafići u kojima sjede gosti, Holandjani, a da pojma nemaju šta se dešava na nekoliko metara od njih na ovom trgu.
Zar Holandija, čiji vojnici su neposredni posmatrači i učesnici najstrašnijeg zločina u novijoj historiji, ne treba 11. juli proglasiti nacionalnim danom žalosti u cijeloj zemlji, a zastave na ovaj dan spustiti na pola koplja.
Svim žrtvama genocida u Srebrenici rahmet duši, a u njihovo ime vama veliko hvala na dolasku, izdvojenom vremenu, strpljenju i pažnji.
posted by BiH Platform at 1:01 PM
2 Comments:
Nikome ne pada na um da negira da se u Srebrenici dogodio zločin, ali to što je on i sredstvo morbidnih političkih manipulacija brojem žrtava, ne služi na čast onima koji to čine, kao što im ne služi na čast ni prećutkivanje sličnog zločina u Bratuncu, koji je i bio povod za srebreničku nesreću.Da nije bilo zločina nad Srbima oko Srebrenice, danas ne bi bilo groblja u Potočarima.Stvarni genocid u Srebrenici bio je brutalno masovno ubistvo, uz korišćenje sekira, noževa, bodeža, kovačkih čekića, gvozdenih šipki, bacača plamena,eksploziva i nabijanje na kolac – ostatak uspomene na otomansku okupaciju.Srbi su klani noževima i sekirama, zakivani za drveće, davljeni žicom,pečeni na ražnju,deca su ubijana pred očima svijih majki! UBIJANO JE SVE ODREDA!Smrt dečaka Slobodana Stojanovića (11 ) u Srebrenici pokazala je koliko se mrzelo sve srpsko.On je pronađen sa šest izbijenih zuba gornje vilice i sa razrezanim trbuhom u obliku krsta, a ruke su mu do lakata bile odsečene.On se vratio u selo da uzme svog psa kojeg je zaboravio, kad su bežali od koljaća Nasera Orića.Najmlađa žrtva Orićevih zlotvora je Vladimir Gajić,koji je imao samo četiri godine, Novica Bogićević četrnaest,a među žrtvama su i stariji: Risto Popović 73 godine,Vladimir Stojanović od 78, a najstarija žrtva Mara Božić imala je 84 godine.Malo je smešno da za 1300 ubijenih Srba(večinom djece,zena i staraca) oko Srebrenice odgovara samo Naser Orić, kao da je on sam mogao da ubije toliko ljudi i da za sve te zločine dobije samo 2 godine zatvora.To je haška pravda.…PRIJAVLJENO JE 8000 NESTALIH MUSLIMANA,A NE STRELJANIH!!!...Spomen-kompleks u Potočarima ne predstavlja spomenik žrtvama Srebrenice, već svim muslimanima u BiH. Tamo su pokopani ljudi iz najmanje 15 opština! Ima ih iz Sarajeva, Zvornika, Kladnja, Kalesije, Vlasenice...Vojni stručnjak i istražitelj Tužilaštva Din Mening je u svom izlaganju naveo da je obavljeno 17 eshumacija i da je mogući minimalni broj tela 1.883. Od toga je, svedočio je Mej, 1.656 muškaraca, za 212 pol nije utvrđen, a za jednu osobu je utvrđeno da je bila žensko. Što se tiče uzroka smrti, 1.424 osobe umrle su od rana vatrenim oružjem, pet osoba od povreda šrapnelima, delova bombi i granata, četiri su umrle od drugih posledica.Mora da se napomene da srpska strana nije imala pristupa tim ekshumacijama.U takvim okolnostima "međunarodni eksperti", u zajednici s bosanskim muslimanima, mogu da o Srebrenici grade sliku kakva im je volja.Mogu da iskopavaju kosti koje u okolini Srebrenice leže još iz doba Prvog i Drugog svetskog rata. Jednostavno, ona unapred određena brojka od 8.372 streljana muslimana mora biti popunjena.Bošnjačka strana po svaku cenu želi da stvori imitaciju nekog svog Jasenovca ili Aušvica. .
Svaki čovek ima svoj identitet, ime, prezime i matični broj. Kako je moguće da se još uvek precizno ne zna koliko je, imenom i prezimenom, tamo stradalo ljudi? Moguće je, jer se na primeru Srebrenice najbolje može videti manipulacija brojkama. Ta manipulacija je zaista strašna i ona je sastavni deo deformacija u radu Haškog tribunala.Muslimani,a sada Bošnjaci to sigurno nikada ne bi mogli samostalno da rade da nemaju makar prećutnu saglasnost Haškog tribunala i onih koji stoje iza njega.Broj ubijenih muslimanskih vojnika u Srebrenici verovatno nije veći od broja Srba, koje je u Srebrenici i njenoj okolini u prethodnim godinama ubio Naser Orić sa svojim razbojničkim bandama.Niko ne zna šta se desilo sa stotinama nestalih Srba na tom području.Kako je moguće da međunarodni "grobokopači" nisu nikada naišli ni na jednog ubijenog Srbina? Samo je u borbama oko Konjević Polja poginulo oko 100 srpskih vojnika.S obzirom da je cela oblast bila poprište žestokih borbi od 1992. godine, za očekivati je da je bilo mnoštvo žrtava na obe strane i da su mnogi sahranjeni tamo gde su i pali. U borbama oko Srebrenice poginulo je blizu 200 Srba....
Post a Comment
<< Home