SJECANJE NA GENOCID U SREBRENICI-DEN HAAG
SJECANJE NA SREBRENICU U DEN HAGU
11. juli 2008.
Dame i gospodo,
Prije trinaest godina svijet je dozivio pad Srebrenice. Trupe generala Mladica su pobile hiljade starijih i mladjih ljudi. Zene I djevojcice su silovane. Kuce su opljackane. Vojnici su sijali tako puno straha da su pojedince tjerali na licu mjesta na samoubistva. Godinama kasnije Tribunal u Hagu je nazvao ove dogadjaje iz jula 1995. istinskom kampanjom terora.
Srebrenica je, kao i jugoslovenski ratovi sa kojima ce ime ovog grada nazalost zauvijek ostati povezano, jedna lekcija u identifikaciji i ekstremnoj dezidentifikaciji.
Srebrenica nam pokazuje sa kojom vrtoglavom brzinom i prije svega sa kakvim uzasnim posljedicama jedna zemlja, jedan narod moze biti podijeljen i kako se moze raspasti, kako se mogu stvoriti neprijateljstva i iz tih neprijateljstava kakve teske posljedice mogu nastati i pakao na zemlji stvoriti.
Den Haag jeste i ostaje na razlicite nacine za uvijek povezan sa paklom Srebrenice.
Svake godine ovdje u Hagu se obiljezava ono sto se desilo tada u Bosni, pred ocima svijeta i ocima holandskih vojnika i politicara. Jedna generacija Holandjana je, posmatrajuci taj pakao, izgubila svoju nevinost.
Koliko fatalne “sigurnosne zone” mogu biti za onog ko u “sigurnosne zone” vjeruje od tada je postalo bolno jasno. U mnogim konfliktima, i onima koji se takodjer i danas dogadjaju, prisutnost medjunarodne zajednice ne predstavlja garanciju za sigurnost,
Iako bi ta garancija morala postojati zbog sigurnosti gradjana. Ne radi se o sugestiji za sigurnost nego o istinskoj sigurnosti. Privid zastite ne djeluje nego samo istinska zastita.
Ako zastita gradjanima nije moguca na licu mjesta onda se prava zastita izbjeglicama nudi negdje drugdje.
Privid vara. Teska lekcija Srebrenice nas poucava. Cijena ove lekcije ce zauvijek ostati previsoka. Al to nije razlog da je ne zelimo nauciti. Danas, na primjer, u Darfuru, gdje mirovne snage imaju samo jednu trecinu potrebnog kapaciteta u ljudstvu a clanice UN nisu spremne ili nisu u stanju da isporuce 24 helikoptera. To je alarmantno ali takodjer i opasno jer, kao sto je receno, samo se racuna istinska zastita.
Den Haag je grad medjunarodnog prava i Jugoslovenskog tribunala. Taj tribunal je osudio vojnika Erdemovica i generala Krstica za njihovo ucesce u ratnim zlocinima i za genocid u Srebrenici. Tribunal je u medjuvremenu izrekao preko pedeset presuda za ozbiljne zlocine u jugoslovenskim ratovima. Jos su u toku procesi protiv 25 lica, dok je u devet slucajeva u toku zalbeni postupak. Trinaest slucajeva je predato na postupak nacionalnim sudovima. Ali tri osumnjicena za teske i masovne zlocine su jos uvijek slobodni. Medju njima su glavni osumnjiceni za zlocine u Srebrenici: Radovan Karadzic i Ratko Mladic.
Trauma Srebrenice nece nikad biti zakljucena. Isto kao ni trauma Sarajeva. Mislim na Elmu Jakupovic. Ona je trebala ove godine da napuni 17 godina. Ali ubijena od strane snajperiste u ljeto 1993. godine. Isto kao i mnogi drugi stanovnici Sarajeva.
Zbog visegodisnjeg snajperskog i artiljeriskog dejstva po glavnom gradu BiH vojni komandanti su od strane Tribunala osudjeni na dugogodisnje kazne zatvora.
Ali ni petnaest godina nakon smrti Elme Jakupovic glavni krivci za ubijanje stanovnistva Sarajeva jos nisu predati pravdi. Radovan Karadzic i Ratko Mladic.
Den Haag je takodjer grad Svjetskog suda pravde. Taj sud je presudio da je Srbija krsi Konvenciju o sprijecavanju i kaznjavanju genocida zbog odbijanja da isporuci generala Mladica Jugoslovenskom tribunalu.
Za dvije godine ce ovdje u Den Hagu Tribunal zatvoriti vrata dok Evropska unija stoji na stanovistu da vec sada otvori vrata Srbiji. Do nedavno je EU trazila potpunu saradnju Srbije sa Tribunalom kao uslov za njeno pridruzenje na putu za clanstvu u EU
a prije pola godine su ipak predsjednici drzava i premijeri vlada EU cvrsto zakljucili da je buducnost Zapadnog Balkana u EU.
EU se promovira kao prostor slobode, sigurnosti i prava. Takav jedan prostor ne moze ponuditi mjesto ozbiljnom narusavanju medjunarodnog prava. Ispada da to ipak moze
ako clanice EU omoguce Srbiji da izbjegne obavezu potpune saradnje sa Tribunalom.
Holandska vlada zasluzuje podrsku u nastojanju da se ispostuje potpuna saradnja Srbije sa Tribunalom.
Ako Evropska Unija ovdje padne onda ce time dokazati Elmi Jakupovic i hiljadama drugih zrtava i njihovim najblizim da za njih prava u Evropi nema.
Ako Evropska Unija ovdje padne onda su i izgledi za permanentni Medjunarodni krivicni sud lociran ovdje u Den Hagu mracni. I taj sud zavisi od saradnje drzava kod hapsenja i predaje osumnjicenih, u Ugandi, Kongu, Centralnoj Africkoj Republici i Sudanu.
Evropska Unija je imala krucijalnu ulogu kod osnivanja Medjunarodnog krivicnog suda.
Unija ne moze sebi dozvoliti da prihvati nekaznjivost u Evropi, a da se protiv iste bori na drugom mjestu.
Ratko Mladic i Radovan Karadzic moraju biti predati Jugoslovenskom tribunalu. Oni pripadaju jednoj sudionici u Den Hagu. Ne postoji druga pouzdanija pozicija za EU. Ne moze biti drugog izbora za Srbiju. Ometanje medjunarodnog pravnog postupka nije rjesenje. Tu vise nema evropske pomoci.
Mi se sjecamo danas ovdje zrtava hiljada zlocina u Srebrenici. I trazimo danas ovdje opet pravdu za zrtve i njihove porodice. Jednostavno zato sto niko ne moze pakao na zemlji napraviti. Ovdje ne. U Srebrenici ne. Nigdje.
Eduard Nazarski,
Direktor Amnesty International Nederland
11. juli 2008.
Dame i gospodo,
Prije trinaest godina svijet je dozivio pad Srebrenice. Trupe generala Mladica su pobile hiljade starijih i mladjih ljudi. Zene I djevojcice su silovane. Kuce su opljackane. Vojnici su sijali tako puno straha da su pojedince tjerali na licu mjesta na samoubistva. Godinama kasnije Tribunal u Hagu je nazvao ove dogadjaje iz jula 1995. istinskom kampanjom terora.
Srebrenica je, kao i jugoslovenski ratovi sa kojima ce ime ovog grada nazalost zauvijek ostati povezano, jedna lekcija u identifikaciji i ekstremnoj dezidentifikaciji.
Srebrenica nam pokazuje sa kojom vrtoglavom brzinom i prije svega sa kakvim uzasnim posljedicama jedna zemlja, jedan narod moze biti podijeljen i kako se moze raspasti, kako se mogu stvoriti neprijateljstva i iz tih neprijateljstava kakve teske posljedice mogu nastati i pakao na zemlji stvoriti.
Den Haag jeste i ostaje na razlicite nacine za uvijek povezan sa paklom Srebrenice.
Svake godine ovdje u Hagu se obiljezava ono sto se desilo tada u Bosni, pred ocima svijeta i ocima holandskih vojnika i politicara. Jedna generacija Holandjana je, posmatrajuci taj pakao, izgubila svoju nevinost.
Koliko fatalne “sigurnosne zone” mogu biti za onog ko u “sigurnosne zone” vjeruje od tada je postalo bolno jasno. U mnogim konfliktima, i onima koji se takodjer i danas dogadjaju, prisutnost medjunarodne zajednice ne predstavlja garanciju za sigurnost,
Iako bi ta garancija morala postojati zbog sigurnosti gradjana. Ne radi se o sugestiji za sigurnost nego o istinskoj sigurnosti. Privid zastite ne djeluje nego samo istinska zastita.
Ako zastita gradjanima nije moguca na licu mjesta onda se prava zastita izbjeglicama nudi negdje drugdje.
Privid vara. Teska lekcija Srebrenice nas poucava. Cijena ove lekcije ce zauvijek ostati previsoka. Al to nije razlog da je ne zelimo nauciti. Danas, na primjer, u Darfuru, gdje mirovne snage imaju samo jednu trecinu potrebnog kapaciteta u ljudstvu a clanice UN nisu spremne ili nisu u stanju da isporuce 24 helikoptera. To je alarmantno ali takodjer i opasno jer, kao sto je receno, samo se racuna istinska zastita.
Den Haag je grad medjunarodnog prava i Jugoslovenskog tribunala. Taj tribunal je osudio vojnika Erdemovica i generala Krstica za njihovo ucesce u ratnim zlocinima i za genocid u Srebrenici. Tribunal je u medjuvremenu izrekao preko pedeset presuda za ozbiljne zlocine u jugoslovenskim ratovima. Jos su u toku procesi protiv 25 lica, dok je u devet slucajeva u toku zalbeni postupak. Trinaest slucajeva je predato na postupak nacionalnim sudovima. Ali tri osumnjicena za teske i masovne zlocine su jos uvijek slobodni. Medju njima su glavni osumnjiceni za zlocine u Srebrenici: Radovan Karadzic i Ratko Mladic.
Trauma Srebrenice nece nikad biti zakljucena. Isto kao ni trauma Sarajeva. Mislim na Elmu Jakupovic. Ona je trebala ove godine da napuni 17 godina. Ali ubijena od strane snajperiste u ljeto 1993. godine. Isto kao i mnogi drugi stanovnici Sarajeva.
Zbog visegodisnjeg snajperskog i artiljeriskog dejstva po glavnom gradu BiH vojni komandanti su od strane Tribunala osudjeni na dugogodisnje kazne zatvora.
Ali ni petnaest godina nakon smrti Elme Jakupovic glavni krivci za ubijanje stanovnistva Sarajeva jos nisu predati pravdi. Radovan Karadzic i Ratko Mladic.
Den Haag je takodjer grad Svjetskog suda pravde. Taj sud je presudio da je Srbija krsi Konvenciju o sprijecavanju i kaznjavanju genocida zbog odbijanja da isporuci generala Mladica Jugoslovenskom tribunalu.
Za dvije godine ce ovdje u Den Hagu Tribunal zatvoriti vrata dok Evropska unija stoji na stanovistu da vec sada otvori vrata Srbiji. Do nedavno je EU trazila potpunu saradnju Srbije sa Tribunalom kao uslov za njeno pridruzenje na putu za clanstvu u EU
a prije pola godine su ipak predsjednici drzava i premijeri vlada EU cvrsto zakljucili da je buducnost Zapadnog Balkana u EU.
EU se promovira kao prostor slobode, sigurnosti i prava. Takav jedan prostor ne moze ponuditi mjesto ozbiljnom narusavanju medjunarodnog prava. Ispada da to ipak moze
ako clanice EU omoguce Srbiji da izbjegne obavezu potpune saradnje sa Tribunalom.
Holandska vlada zasluzuje podrsku u nastojanju da se ispostuje potpuna saradnja Srbije sa Tribunalom.
Ako Evropska Unija ovdje padne onda ce time dokazati Elmi Jakupovic i hiljadama drugih zrtava i njihovim najblizim da za njih prava u Evropi nema.
Ako Evropska Unija ovdje padne onda su i izgledi za permanentni Medjunarodni krivicni sud lociran ovdje u Den Hagu mracni. I taj sud zavisi od saradnje drzava kod hapsenja i predaje osumnjicenih, u Ugandi, Kongu, Centralnoj Africkoj Republici i Sudanu.
Evropska Unija je imala krucijalnu ulogu kod osnivanja Medjunarodnog krivicnog suda.
Unija ne moze sebi dozvoliti da prihvati nekaznjivost u Evropi, a da se protiv iste bori na drugom mjestu.
Ratko Mladic i Radovan Karadzic moraju biti predati Jugoslovenskom tribunalu. Oni pripadaju jednoj sudionici u Den Hagu. Ne postoji druga pouzdanija pozicija za EU. Ne moze biti drugog izbora za Srbiju. Ometanje medjunarodnog pravnog postupka nije rjesenje. Tu vise nema evropske pomoci.
Mi se sjecamo danas ovdje zrtava hiljada zlocina u Srebrenici. I trazimo danas ovdje opet pravdu za zrtve i njihove porodice. Jednostavno zato sto niko ne moze pakao na zemlji napraviti. Ovdje ne. U Srebrenici ne. Nigdje.
Eduard Nazarski,
Direktor Amnesty International Nederland
posted by BiH Platform at 11:55 AM
0 Comments:
Post a Comment
<< Home